Kurije
U kategoriji stambenih građevina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u prvoj četvrtini 19. st. parceliranjem imanja i prodajom većih feudalnih posjeda, dolazi do izgradnje uglavnom manjih dvoraca i kurija, velikih kuća prizemnica ili jednokatnica s imanjem. Nazivi kurija, poznati i danas, uglavnom se vežu uz njihove vlasnike imućnije obitelji toga vremena. Uz vrlo vrijedna arhitektonska dostignuća i vrijedne kamene dovratnike, prozorske, balkonske, svodne i druge ukrase, u nekima se čuva: staro pokućstvo, oružje, posuđe i slike. U očuvanju i današnjem stanju pojedinih kurija najveću je ulogu odigrao vlasnički kontinuitet jedne obitelji.
Poznatije kurije su: Praunsperger-Bošnjak, Reiser (tzv. Mirnovec, Velika Rakovica, Samobor), Bistrac, Kiepach, Dvoržak, Špigelski, Hamor, Molvice (jedna od rijetkih u samoborskom kraju građena u drvetu u tradiciji ruralne arhitekture), Gluck/Hafner, Modić-Bedeković, Alapić, Pintar, Zlatarić, Lentulaj, Barać, Domjanić, Švarcovina (Kos), Čačković-Krizmanić, Fodroci, Kukuljević, «Šumski dvor», Amruševo, Ostrna, Božjakovina i dr.
Kurija Modić-Bedeković – Donja Lomnica, Velika Gorica
Smještena na rubu naselja na blagoj uzvisini pod velikom starom lipom kurija Modić – Bedeković jedan je od rijetkih do danas sačuvanih primjera autohtone stambene gradnje, drvenih kurija turopoljskog plemstva. Sagrađena je 1806. g. Tip gradnje je i ovdje poštovan kao i kod ostalih ovakvih objekata: u prizemlju gospodarske prostorije, a na katu sobe. Sve je ovdje zadržalo dah prošlosti, a u dobroj mjeri je sačuvan izvorni izgled unutrašnjosti. U prostorijama se nalaze krasne peći za grijanje, stilski namještaj i rodoslovlje obitelji Modić.
Posjet kuriji moguć je uz najavu posredstvom TZ Županije ili TZG Velika Gorica.